Zaštitimo naše močvare
U malom iranskom gradu, Ramsaru, okupljaju se zvaničnici zemalja članica Ujedinjenih Nacija kako bi pregovarali o temi kojoj veliki dio svijeta ne pridaje na značaju. Na dnevnom redu je zaštita močvarnih područja.
Ovaj međunarodni sastanak, kasnije poznat kao Ramsarska konvencija, organizuje Eskander Firouz, Direktor Iranskog departmana za lov i ribolov. Drugi februar te 1971. godine ulazi u historiju i kao dan kada su se prvih osamnaest zemalja, potpisnica konvencije, obavezale da će zakonom zaštititi svoje močvare, bare, rijeke, jezera, slatine, šljunkare, kanale i druge plavne oblasti značajne zbog specifične funkcije njihovih ekosistema kao i biološke raznovrsnosti. Kako bi se ispunio ovaj cilj, neophodno je bilo da se zemlje obavežu da će: poboljšati saradnju da lokalnim stanovništvom, poboljšati saradnju sa međunarodnim institucijama koje rade na očuvanju močvarnih područja, popisati sva područja od značaja za Ramsarsku konvenciju, i za svako unijeti osnovne hidrološke, biološke ekološke pojedinosti, promovisati novonastala Ramsarska područja svoje zemlje i vremenom proširivati spisak zaštićenih oblasti.
Godinama unaprijed broj zemalja potpisnica polako će rasti, da bi konačno od prvobitnih osamnaest dostigao broj od sto šezdeset i devet zemalja koje su se obavezale na zaštitu močvarnih područja. Drugi februar 1997. godine, u čast godišnjice od potpisivanja Ramsarske konvencije po prvi put proglašava se Svjetskim danom močvarnih područja.
Kampanja ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih područja naglašava doprinos močvara količini i kvaliteti slatke vode na našem planetu. Voda i močvare povezani su u nerazdvojnom suživotu koji je od vitalnog značaja za život, našu dobrobit i zdravlje našeg planeta.
Suočeni smo s rastućom slatkovodnom krizom koja prijeti ljudima i našem planetu. Koristimo više slatke vode nego što priroda može napuniti, a mi uništavamo ekosustav o kojem voda i sav život ovise većinom o močvarama. Na Ramsarskom popisu, koji broji 150 močvarnih staništa širom svijeta od posebnog značaja za cjelokupno čovječanstvo, nalaze se dva specijalna bh. ornitofaunistička rezervata: Hutovo Blato (na popis međunarodno važnih vlažnih staništa pri UNESCO-vom direktoratu u Parizu, uvršteno 2001. godine) i močvara Bardača (na ušću Vrbasa u Savu), koju je Konvencija prihvatila 2007. godine.
U hidrološkom smislu, submediteranska močvara Hutovo Blato skuplja i reflektuje utjecaje slivova Neretve i Trebišnjice, jer se tu direktno susreću ista dva. Područje Hutovog Blata prepoznatljivo je i kao migratorno stjecište ptica iz Sjeverne i Srednje Evrope prema Aziji i Africi, tu obitavaju endemske riblje vrste, i općenito je bogato iznimno vrijednom i rijetkom biološkom raznolikošću (vodena, močvarna, livadska i šumska). Ista je, nažalost, ozbiljno ugrožena usljed hidroenergetskog iskorištavanja voda Trebišnjice i Neretve, uzvodno od Hutovog Blata.
Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta.Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe.
Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode.
Barski rezervat Bardača
Barski rezervat Bardača je kompleks od 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbasa. Nalazi se sjeveroistočno od Banje Luke, u opštini Srbac, (Republika Srpska, BiH). Najpoznatija i najveća od ovih jezera su: Prevlaka, Veliki i Mali Dajkovac, Raktovac, Necik, Lug i Dugo polje jedan i dva. Kompleks uključuje ribnjake, naplavljene površine, šume, obrađeno zemljište i nastanjene površine. Bardača je proglašena „Ramsarskim mjestom“, odnosno uvrštena je na svjetsku listu zaštićenih močvarnih područja.
U ovom močvarnom regionu registrovano je 280 biljnih vrsta, 178 vrsta ptica i 26 vrsta riba.
Bardača je posebno bila poznata po kolonijama ptica, od kojih su mnoge bile zaštićene. A od 2007.godine Bardača je postala Ramsarsko područje. Na bardačkom prostoru gnijezdio se veliki broj ptica, neke su bile stalne, a neke migracijske. Vegetacija Bardače je bila presudna na gnijezdenje, zimovanje, ishranu te zaklon od predatora na teritoriji cijelog kompleksa Bardače. Vaskularne biljke su vrlo dobro proučene.
Na Bardači je prisutno preko 300 vrsta vaskularnih biljaka, od čega je preko 60 koje su isključivo vezane samo za vodene bazene
Livanjsko polje
Livanjsko polje predstavlja najveći močvarni kompleks u BiH i najveće plavno kraško polje na svijetu. Na ovom području je dosadašnjim istraživanjima zabilježeno preko 700 vrsta biljaka, 42 vrste vilinskih konjica, 39 vrsta leptira, 16 vrsta riba, od kojih su četiri isključivo vezane za kraške vode, šest vrsta vodozemaca, brojni sisari, uključujući i populaciju od oko 150 divljih konja, kao i 235 vrsta ptica, zabilježilo je“ Ornitološko društvo.“ Zbog izuzetnih prirodnih bogatstava, Livanjsko polje je 2008. godine proglašeno za močvaru od međunarodnog značaja, a 2011. godine uvršteno je i na listu područja od međunarodnog značaja za ptice.
U Livanjskom polju potvrđeno je gniježđenje oko 125 vrsta ptica.
U cilju očuvanja prirodnih bogatstava, Livanjsko polje je što prije neophodno proglasiti zaštićenim područjem, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine. Zaštita ovog područja je od ogromne važnosti, tim prije što je najveći dio polja već dugi niz godina korišten u najrazličitije svrhe, usljed čega je veći dio iskonskih ekosistema narušen ili potpuno uništen
Međutim, Livanjsko polje još uvijek nije obuhvaćeno niti jednom kategorijom zaštite na prostoru BiH, uprkos činjenici da, zbog velikog broja rijetkih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, predstavlja jedan od najznačajnijih centara biodiverziteta.Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste: trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.).
(ussume.ba)