Sretan vam Dan sunca!

3. marta slavimo Sunce, centralnu zvijezdu našeg solarnog sustava. Obožavano vijekovima kao davatelj života i topline. Sunce je izvor života.

Ideja obilježavanja Svjetskog dana Sunca potiče iz sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kako bi informirao širu javnost i industriju o solarnim tehnologijama i ukazao na sunčev potencijal u zadovoljavanju američkih energetskih potreba, devedeset peti kongres SAD-a usvojio je zajedničku rezoluciju (HJ 715) kojom se dan 3. mart 1978. određuje kao Dan Sunca.

Kongres je pritom pozvao tadašnjeg predsjednika SAD-a Jimmya Cartera da izda proglas kojim poziva na njegovo obilježavanje. Već se tada prepoznalo da je potreba za razvojem i proširenjem obnovljivih izvora energije koji mogu osigurati grijanje, hlađenje te napajanje domova i industrije električnom energijom, veća nego u bilo kojem drugom trenutku u dotadašnjoj povijesti. Iz tog razloga Amerikanci su već tada tražili načine korištenja Sunca kao neiscrpnog izvora čiste energije.

No, vratimo li se mnogo dalje u historiju, zanimljivo je uočiti da je još Leonardo da Vinci planirao koristiti konkavna ogledala koja bi usmjeravala solarno zračenje i grijala vodu. Jer već je tada bio zabrinut zbog uništenja šuma koje su u tadašnje vrijeme bile glavno gorivo. Impresivno je da Sunce daje Zemlji 80 hiljada milijardi kilovata u sekundi, što je nekoliko puta više od svih elektrana na svijetu. Jedan kvadratni metar sunca emitira 62.900 kilovata energije što je otprilike jednako snazi milijarde sijalica.

Šta sve znamo o Suncu?

Sunce je staro oko 4,5 milijardi godina, podaci su Nacionalne vazduhoplovne i svemirske administracije (NASA). Sijaće, procjenjuju naučnici, još toliko.

„Zvijezde poput našeg Sunca sijaju oko devet do deset milijardi godina. Dakle, naše Sunce je otprilike na polovini života", kažu NASA naučnici.

Kada istekne tih pet milijardi godina, Sunce će postati crveni div.

To znači da će istovremeno postati veće i hladnije. Kada se to dogodi, biće drugačije od Sunca koje danas poznajemo.

Postaće oko 2.000 puta svijetlije nego što je sada.

Ova zvijezda je 109 puta većeg prečnika od Zemlje i teža je 330.000 puta.

Ipak, svake sekunde gubi i po nekoliko tona sopstvene mase pri pretvaranju u svetlost i energiju.

Temperatura Sunca je neverovatnih 15 miliona stepeni Celzijusa.

Ova temperatura je, procjenjuje se, u samom jezgru Sunca.

Iako Sunce doživljavamo kao žuto, ova zvijezda zapravo nema jednu boju, već je mješavina više njih.

Pošto ga gledamo kroz atmosferu, vidimo ga kao zasljepljujuće bijelo.

Sunce čini dvije trećine vodonika, dok jedna trećina odlazi na helijum.

Zraku Sunca treba osam minuta da dođe do Zemlje, a razdaljina je gotovo 150 miliona kilometara.

Šta još istražujemo?

Naučnici stalno pokušavaju da saznaju nešto novo - tako su 2020. godine snimili zvijezdu do zapanjujućih detalja.

Slike su napravljene sa Havaja - solarnim teleskopom Daniel K Inouye.

Na njima se vidi površina od samo 30 kilometara.

Na ovom ubrzanom snimku prikazano je kako se tokom 10 minuta menja površina Sunca.

To je slika Sunca sa najvećom rezolucijom do sada, a njegov izgled je najpribližniji užarenoj lavi koja se konstantno pomijera.

Boja se kreće u rasponu od žute do crvene.

Upravo kada gledamo Sunce, ali golim okom, možemo da primetimo da je nekada crveno.

Zašto je tako?

„Suština je u rasijavanju sunčevog svjetla - a ono se ne rasijava ravnomijerno", kaže astronom Edvard Blumer, iz Kraljevskog muzeja Grinič.

„Svaka boja ima drugačiju talasnu dužinu i zbog toga svaka nijansa izgleda tako kako izgleda".

Na primjer, ljubičasta ima najkraću talasnu dužinu, dok crvena ima najdužu.

Sljedeći korak je razumijeti našu atmosferu, slojeve gasova - kao što je kiseonik koji udišemo - koji okružuju našu planetu i omogućuje joj život.

Kako sunčevo svjetlo prolazi kroz različite slojeve vazduha - svaki od njih sa gasovima različite gustine - ono se prelama i razdvaja kao da prolazi kroz prizmu?

Džinovske plešuće crne rupe se ponašaju baš kao što su naučnici pretpostavljali.

Tamna materija i misterije nauke.

Takođe, postoje čestice koje ostaju u vazduhu, a koje zauzvrat čine da rasijano svjetlo odskoči i odbija se od njih.

Kad Sunce izlazi ili zalazi, njegovi zraci udaraju u gornje slojeve atmosfere pod određenim uglom.

I tu nastaje „magija".